VAMPIRICA BEZ GRANICA

utorak, 16.06.2009.

Šesto poglavlje

Čitavu noć nisam spavala.Nisam znala je li to zbog toga što sam se uvijek sporo privikavala na nove sredine,ili je to možda bilo zbog bubnjanja jake kiše u prozorsko staklo.Također sam i razmišljala o onom dogođaju u kantini te da sam kasnije,kada mi onaj preslatki dečko ljubazno dodao pladanj sa poda i žurno se udaljio.od Amy saznala da je to zapravo Alicein brat Emmett,koji unatoč tome što je najzgodniji dečko u internatu,nikada nije imao curu.
Sutradan ujutro,dok sam u sobnoj kupaonici prala zube netko je pokucao na vrata naše sobe.Amy je otvorila.Kad sam izašla vani vidjela sam jednu djevojku duge plave kose kako sjedi na mom krevetu i čavrlja sa Amy.Pored nje je sjedio jedan dečko kojeg jučer nisam stigla upoznati.
-Rosetti...ovo ti je moja prijateljica Amanda Wisconsin i na drugoj je godini.Ona ti je prošle godine bila moja cimerica.Wisc-pogledala je u Amandu-ovo je moja novogodišnja cimerica.Ta-na-na-nan-svečano je otpjevala na kraju što nas je svih nasmijalo.-A jučer ju nisi imala priliku upoznati jer je mlada gospođica na dijeti...ah,glupost....A on-rukom mi je pokazala na blijedog,zgodnog,smeđokosog dečka predstavljajući mi ga-to ti je David Samger.Davide.....Rosetti.-zawršila je umornim glasom.
Tada su u našu sobu smijući se uletjeli Lucy i Andrew i pojurili prema kupaonici zaključavši se unutra.Na pritvorenim vratima sobe se nakon nekoliko trenutaka kasnije pojavilo i debelo,mrko lice nadstojnice.
-Andrew Larves,odmah van iz sobe!-graknula je.
Jedva sam izdržala a da se ne nasmijem.Ljutito me pogledala.
-Kako se možeš ljubakati sa djevojkom nasred hodnika!-srdito je frknula nosom.-Ah,bestidnici..
-Tražite Andrewa?-Amy se pravila blesava.-Ah...on vam je otišao prema drugom hodniku.Posvađao se s nama još početkom ljeta.Znate,njemu se sviđa Katy-u povjerenju je dodala.-Ona vam je u sobi br...
-Znam u kojoj je ona sobi.-ljutito ju je prekinula nadstojnica,još se malo sumnjičavo ogledala po našoj sobi a onda je ono njezino malo,debelo lice nestalo iz dovratka.Svi smo odahnuli.
-Slobodni ste.-viknula ja Amy Andrewu i Lucy.
-No,no, što se sramite golupčići.Čula sam ja da ste se vi ljubakali u hodniku.-nastavila je Amy.
Lucy se zacrvenjela,no ipak je to zanijekala.
-Ne,ne nismo.To su bili Alexander i Alma...ta vi i sami znate da ona loše vidi...
-Hh,ne morate se izvlačiti.Nama....-počela je Amy
-Dosta,Amy.-..ali Andrew ju je ljutito prekinuo.-Istina je što Lucy kaže.A ionako-nastavio je malo blažim glasom-moje srce pripada samo jednon osobi.-pogledao me je pohotnim i željnim pogledom.Bilo mi je užasno neugodno jer sam bila uvjerena da su taj pogled svi primijetili.
-No,no moramo se spremiti.Doručak nam počinje za pet minuta.Ne želite valjda jesti na nogama?-iz neugodne situacije me izvukla Amy.Kad sam krenula prema kupaonici netko me je čvrsto povukao za ruku.Bila je to Lucy i bila je bijedna.
-Samo mi probaj uzeti,Andrewa-prijetila je bijesnim glasom-i imat ćeš posla sa mnom.
-Ja njega...-htjela sam nešto reći ali me ona prekinula.
-Nemoj se praviti blesava jer to nisi ali,lijepo te molim,nemoj ni ti mene činiti glupačom jer ja to nisam.Sviđaš mu se jako,i ti to dobro znaš..ali ako želiš rat i dobit ćeš ga.
Htjela sam joj nešto reća,ali je ot iblo nemoguće.Ona je već otišla.Nkon obilatog i ukusnog doručka kojeg smo proveli u upoznavanju,čavrljanju i ogovaranju vratila sam se u sobu po knjige.
Na stolu je stajala vaza sa prelijepim ružama i pismom koje bilo naslovljeno na mene.
To pismo je bilo u bijeloj omotnici sa nacrtanim crvenim srcima.A u sredini je razobojnim sjajem pisalo:VOLIM TE.
Tada sam shvatila.
Bilo je to ljubavno pismo.

• komentiraj (3) • printaj • # •

četvrtak, 04.06.2009.

Peto poglavlje

-Mmm....nisam znala da je hrana ovdje tako ukusna.-prokomentirala sam kad sam pojela prvu viljušku spagheta.
-Da,to je jedina dobra strana ovog internata.-mračno je izgovorila Amy.Ja sam pogledavala uokolo.Samo sam čekala trenutak kad će se pojaviti Alice i njezine prijateljice,zapravo.Uskoro su se progurale kroz mnoštvo i pogledi su nam se susreli.Ja sam im mahnula i namjeravala sam ih pozvati da dođu sjesti za naš stol,ali kad me Angela primijetila samo je okrenula glavom kao da ja ne postojim,kao da me ne zna.Ne znam zašto ali to me njeno ponašanje ljutilo.Nešto je prišapnula Alice i potom je nestala.Alice nam je prišla ali bez uobičajenog osmijeha na usnama i dala nam sarkastičnu primjedbu:
-Brzo ću ti reći ono što imam,Rosetti jer se moram požuriti kako se ne bih usmrdila kraj ovakvog stvora kao što je Amy Calder-njezino je ima izgovorila kao da pljuje nekavu košticu.-.Baš je šteta što se družiš s ovakvim izrodima,Rose ali ja i moja jedina prijateljica Angela bismo te molile da nam se ne približavaš jer ćeš u protivnome imati puno problema s nama baš kao i sva druga djeca u ovoj školi.-podsmjehnula se.-Mi se ne družimo s nikim jer smatramo da nitko nije dostojan naše pažnje.Zato luzerice,-priprijetila je prstom-što dalje od nas.-prosiktala je,okrenula se na peti i graciozno se udaljila.
-Što....što li je samo ovo bilo?-ostala sam osupnuta ja.
-Ma,nemoj se obazirati na te huligane,molim te.Znala sam da će te odbaciti prije ili kasnije kao staru krpu ali zato bih ja voljela da se ti družiš sa mnom i mojom ekipom.-osmjehnula se.
-Pa da,valjda....-nevoljko sam izustila-Svejedno,hvala.
Uskoro su nam se približili jednna djevojka i jedan mladić.Prišli su nam i sjeli za naš stol.
-Nego,moram vas upoznati sa svojom novom cimericom.Prvašica je.Rosetti Whale.
Prvo mi se obratio jedan priličnp zgodan,kuštrav dečko.
-E,pa dobrodošla onda Rosetti...Ja sam Andrew Larves.
-Drago mi je.- Odmah sam znala sam da ću se dobro slagati sa ovim simpatičnim,smeđokosim dečkom jer sada mi je ipak bilo najvažnije da se svidim ekipi.-I....i hvala.....-progovorila sam suho.
-Odakle si?-čitavo je vrijeme buljio u mene tako napasno da mi je postalo neugodno.
-Iz Phoenixa.
-Ahh.....čuo sam da su tamo djevojke prelijepe.I tek sada sam se uvjerio.
Samo sam se nasmijala.
-Ma nemoj?-progovorila je jedna seksipilna,sićušna djevojka.-A vidiš,ja sam čula svakakve ružne stvari o njima.I ukratko, zovem se Lucy.-neljubazno mi je odvratila.Nisam shvaćala okji je njezin problem,ali znala sam da da nije baš sve u redu imeđu nje i njega.
-Prelijepo ime....-uzdahnula sam.-Tako normalno,uobičajeno...za razliku od mog...
-Nego....mi idemo po večeru.Treba li i vama što?-upitao nas je Andrew.
-Ne,hvala.-odvratile smo ja i Amy.
Lucy i Andrew su išli po večeru i tada mi je angela prišapnula:
-Ona ti je preko ušiju zaljubljena u njrha već svije godine.A on je slijep i...i ne shvaća to.
Nakon večere sam otišla ostaviti pladanj i kad sam se okrenula sudarila sam se sa nekim neznancem.Bila bih pala da me On nije privio u svoj taštitnički zagrljaj.Kas sam mu vidjela lice osjetila sam blagu vrtoglavicu.Bio je to ona lik iz vlaka...
-Jesi li dobro?-zabrinuto me upitao.
Da....bila sam dobro.
I.....i sigurno.

• komentiraj (0) • printaj • # •

petak, 29.05.2009.

Četvrto poglavlje

Stigli smo za nekih petnaestak minuta vožnje.Pred nama su se uzdizale goleme srednjovjekovne zidine starog dvorca koji je sada služio kao internat.Kada sam u gužvi izašla vani gotovo odmah sam primijetila prelijepu,dugačku Angelinu kosu i krenula sam prema njoj.Tamo je stajala sa nekom djevojkom koja je bila jednako toliko besprijekorno lijepa kao ona.
-Hej.-rekla sam joj vaselo kad sam se kroz hrpu tinejdžea probila do nje.-A gdje si ti bila cijelo vrijeme?Posvuda sam te tražila.Dogovorile smo su u kupeu broj sedam.
-Očito brzo zaboravljaš.Trebale smo se naći u kupeu broj sedamnaest.No kako se ti nisi pojavljivala morala sam se utrpati...no da,bilo bi u redu da vas upoznam.Rosetti,ovo je moja najbolja prijateljica Alice a brat joj je najljepši učenik u cijelom internatu s čime se mora ponositi.-obje su se osmjehnule.-Alice,ovo je moja....-malo je zastalla...-poznanica Rosetti.
-Drago mi je.-veselo je odvratila Alice.
-I meni također.-nesigurno sam odvratila.
-A taj tvoj brat...on je sigurno u vezi,zar ne?-vragolasto sam upitala.Ne znam zašto ali Alice me nevjerojatno podsjećala na onog prezgodnog dečka iz kupea.
Primijetila sam brzi pogled koji joj je uputila Angela.Zabrinut i...i oprezan,da.Unatoč tome Alice je sigurno odvratila.
-Da jest,naravno.Nego mi ti moramo ići pozražiti veliku skupinu naših prijateljica.
* * *
U predvorju dvorca dočekala nas je voditeljica i održala nam polusatno predavanje o pravilima ponašanja.Tijekom tog vremena moje su misli bile zaokupljene drugim problemima.Da što prije nađem prijateljicu,dečka...S nekog papira je pročitalla tko s kim spava u sobi i kad bi učenici došli do nje dala bi im plan zgrade i raspored,ovisno u kojem su razredu.Tada je napokon pročitala i moje ime.Moja cimerica,cura s kojom sam dijelila sobu zvalla se Amy Calder i bila je na drugoj godini.Pravilla su bila jako stroga i dečki su billi u drugom hodniku te nismo smjeli ići jedni kod drugih u sobe.Za to su se brinulle nadstojnice.Još jedno od strožih pravilla bilo je to da su se svjetla u sobama morala gasiti već u deset,a djeca su mogla ostati budna najdužae do ponoć.To se pravillo moglo jedino kršiti vikendom i to samo do jedan.
Kad sam otvorila vrata svoje sobe iznenadila sam se.Kako sam bila malčivce praznowjerna nije mi se swiđalo to što sam dobilla sobu broj 13.Soba je bila prostrana,velika s dva ormara,balkonom s kojeg je sezao prelijep pogled na morsku uvalu.Sve je bilo uredno i čisto.Imali smo krevete na kat.Djevolka na gornjem krevetu je bila prilično lijepa,zgodna i djelovala mi je simpatično.
-Hello.-progovorila je ona veselim,pjevnim glasom.-Ja sam Amy Calder i na drugoj sam godini.A ti?-upitala me znatiželjnim glasom.
.Zovem se Rosetti,ali me svi zovu Rose.-žurno sam dodalla.-Prva godina.
-Super.Nadam se da ćeš se dobro slagati sa mnom i mojom ekipom.Znaš li već nekoga ili....?
-Da,znam.-ponosno sam odgovorila.-Angelu i Alice Cullen.
-Molom?-razrogačila je oči.-Ali one su ....zle.Maltretiraju svakog,uživaju u tuđim nevoljama i ....totalno su čudne.Nemaju uopće drugih prijateljica.Osim Alicienog brata.
-Ali...on je popularan,zar ne?
-Ma daj,molim te.Nikada nije imao curu.-podsmjehnula se ona.
Zle slutnje su se počela stvarati u mojoj glavi.Dobro sam se sjetila rečenica koje mi je rekla Alice.
...imamo još puno prijateljica....i...
...moj brat je u vezi.......
Kome da vjerujem?Tko je u ovom sučaju lažljivica?
Vrijeme će pokazati.To je jedino u što sam sada bila potpuno sigurna.

• komentiraj (0) • printaj • # •

petak, 06.03.2009.

Treće poglavlje

Sjela sam za stol i pričekala sam da mi teta siđe niz stepenice a potom smo počeli večerati.Posluživala se sava ogavna,bljutava zelena hrana.Fujjjjjj!!!!!!!!Ali morala sam se prisiliti da jedem mad mad mad mad mad .....Srećom,tada je netko pozvonio na ulazna vrata.Sluškinja je pošla otvoriti i potom došla vidljo bojažljiva jer valjda teta Ginny nije navikla da ju netko smeta dok jede.
-Vaša prijateljica Louisa i njezina unuka su vas došle posjetiti.-rekla je sluškinja i Ginny je otišla dočekati tu svoju prijateljicu.Čola dam smijeh i Ginnyin zvonki glas kako govori
-Tako mi je drago što si došla,draga.Ali barem si mi mogla reće da dolaziš.Bila bih se uredila i spremila nešto ukusnije.
-Ti da se urediš?Ti si uvijek prelijepa,dušo moja.-nasmijala se Simone.
Tda je ušla ona i njenqa unuka.Djevojka je bila prelijepa-duga crns kosa i duboke zelene oči.Ljubazno se smješkala ali nije mi se doimala kao neka dobra djevojka i vjerojatno je bila moja vršnjakinja.
-Nadam se da će baše unuke biti najbolje prijateljice baš kao što su i njhove bake.-Odvratila je Ginny.
-Da,naravno.-mudro je odvratila Simone ali nije mi izgledala baš kao da bi to voljela.
-Da si me upoznamo.-odvratila mi je djevojka.Obožavala sam njezino porculansko lice uokvireno crnom kosom i sve na njoj.-Ja sam Angela.-Glas joj je bio prelijep i zvonak,s francuskim naglaskom,i oblačila se kao neka dama iz 18.stoljeća-pomalo staromodno.
-Drago mi je.Ja sam Jennifer.-rekla sam promuklim glasom i pružila ojo ruku koju je ona prihvatila.Ruka joj je bila nevjerojatno hladna.Tada su nam se susreli pogledi i vidjela sam da joj oči žare pomalo crvenkastom bojom.Krenula je prema stoku.Kretala se naevjerojatno gipko i poletno kao da je uklašteni pod blagovaonice plesno podij.Pogledala sam je ljubomorno i ona je vjerojatno primijetila moj pogled jer se osmjehnula i rekla:
-To je zbog dugogodišnjeg plesa.
Kada smo večrali (a imala sam priliku primijetiti da ni oni baš ne vole zelenilo),tetka mi je napokon priznala da idem u internat.
-----------------------------------------------------------------------***----------------------------------------------------------------------------
Sutradan ujutro me probuila budilica.Vani je kao po običaju bilo kišno vrijeme,i tek je bili sedam sati ujutro.Oprala sam kosu,počešljala sam se i pokupivši sve stvari koje sam nakon jučerašnje večere spremila otišla sam vani gdje me čekao automobil.Očekivala sam da će tetka itići da me pozdravi ali mi je sluškinja rekla:
-Žao mi je ,Jennifer,ali gospođa Ginny spava i ne može te doći pozdraviti(toliko o obiteljskoj solidarnosti),ali mi je još navečer poručilada te pozdravim i zaželim sretan put.
Ukrcala sam se u automobil i krenula prema željezničkoj postaji gdje staje vlak koji vozi do internata.Vožnja je trajala oko pola sata.Još jučer sam se dogovorila s Angelom da ćemo se naći u kupeu broj sedam.Vlak je vio pun mojih vršnjaka k0ji su išli prema internatu.Krenula sam prema kupeu broj 7. i kad sam ga otvorila gotovo sam se sudarila s vlasnikom najljepših očiju na svijetu.Bio je prelijep sa svojom crnom kosom i čokoladnosmeđim očima.Odmah sam se rastopila.
-Oprosti,je li ovdje ikoja Angela?-upitala sam ga.
-Angela?.upitao me zbunjeno.-Ne.-odvratio je ledenim glasom,prilično me snažno gurnuo u strani i izašao van.
Uvrijedilo me takvo ponašanje.Nažalost,takvih dečkiju ima još uvijek.
-Šteta,a bio je tako zgodan.-pomislila sam romantično i veći dio putovanja sam provela razmiljajući o njemu ali i o Angeli pitajući se gdsje bi ona sada mogla biti.Potražila sam ju po nekim kupeima jer meni samoj je bilo jako dosadno.Kada sam se vratila natrag vidjela sam,u daljini,obrise nekog ogtomnog i starog dvorca i po prvi put toha dana osjećala sam tremu.
Približavali smo se mome novom domu,internatu "Zrnce mudrosti."

• komentiraj (19) • printaj • # •

petak, 27.02.2009.

Drugo poglavlje

Stavila sam slušalice na uši i slušala glazbu vsih šest sati vožnje.Bilo mi je prilično dosadno pa sam i zadrijemala te su me uslužne stjuardese morale buditi da smo stigli.
Na aerodromu me nije čekala moja teta,baš kao što sam i pretpostavjvala.Dočekao me sluga-vozač u crnoj limuzini.Vozoli smo se tim tmurnim,malenim gradićem prepunim šumei povijesnih skulptura oko petnaestak minuta dok nismo došli ispred tetina kuće.Vrata mi je otvorila jedna sluškinja i povela me dugačkim hodnikom do prostorije gdje je bila moja ujna.Prvi put sam bila u njezinoj kući.
Uvijek je ista baš kao što ju i pamtim.Dugačka plava kosa,prelijepe modre oči,žena koju bi poželio svaki mukarac.
-Dobrodošla,Rosetti.-rekla je svojim osornim tonom.Živciralo me što me je zvala Rosetti jer me čak i majka zvala Rose.
-Nadam se da će it se svidjeti moj skromni dom.-nastavila je.
-Dobar dan,teto Ginny.Poručila bih vam pozdrav od svojih roditelja i pitala kjako vam je zdravlje.-rekla sam ja ljubaznim tonom.
-Pridtojna baš kao i uvijek.Dobro sam,hvala na pitanju.-Adelle,odnesi djevojčine stvari u njezinu sobu.
Sluškinja je uzela moju prtljagu i nečujno izašla iz prostorije.Čim je sluškinja otišla ujnin lažno osmijeh se istopio i rekla mi je:
-A sada nekoliko previla,mlada damo.Kad god budeš izlazila vani moraš se vratiti kuću do devet,sve svohje prijatelje moraš dovoditi u kuću da ih jha upoznam,o nikoga ne smiješ odvoditi u vsoju sobu,a dečke ne smiješ uopće imati.Zaboravi na alkoholna pića,cigarete i ................nedajbože,drogu-tu me sumnjičavo pogledala i nastavila:
-i naravno kao što već i tnaš,pretpostavljam,ja sam vegeterijanka i nema mesa u ovoj kući.....jako mi je žao zbog tebe jer znam da ti najviše voliš jesti pečenku.A sada,molim te ispričaj me,umorna sam i idem malo prileći.
Nisam mogla vjerovati!!!!!!!!!!Pa dobro što je njoj?????Ja imam SEDAMNAEST godina i meni nitko neće nametati ovako bolesna pravila.Bzo sam se pribrala i odlučila protestirati ali mioja tetka je bila brža:
-Ronnie!!!!!!!!!-zaderala se.U sobi se pojavio jedan sluga od nekih tridesetak godina.
-Preuzmi mladu damu.-Pokaži joj sobu,kupsonicu.....i draga-obratila se meni-što god budeš trebala obrati sr Ronnieju jer je on odsada tvoj sluga.Rekla je i dostojanstvenim se kretnjama povukla van.Znala sam dsa će mi se život pretvoriti u pakao u ovih godinu i pol.
-Molim te Ronnie,otprati me do moje sobe.-rekla sam pokislim glasom.
Kuća je bila velika i prelijepa.A omja soba tek....Imala je balkonom s prekrasnim oigledom na more i okolne starinskekuće u gradiću.Uzdahnula sam i bacila sam se na svoj udobni krevet s baldahinom.Zidovi su bili obojeni u plavu boju,moju najdražu boju.Prvo sam se istuširala i presvukla se u komotniju odjeću.Sve knjige za u ponedjeljak su mi bile uredno posložene na stolu,mirišući na novinu i čekajući da ih se prelista.Kako mi je bilo dosadno,uzela sam ih i proučila.Bilo je dota ilustracija,ali i puno dosadnih pojmova...................aaaaaaaaajmeeeeeeeeeeee meniiiiiiiii!!!!!!!!!!!!Kda ću više potpuno odrasti i zaposliti se da ne moram više učiti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Poslije mi je Ronnie pokucao na vrata i rekao mi da je večera poslužena na stolu.Kada sam polazila prema blagovaonici,načula sam dio ujninog razgonora s prijateljivom.
-I tako naše unuke idu u internat zajedno pa se nadam da će biti najbolje prijateljice baš kao i njihove bake.-nasmijala se Ginny.
Nisam mogla više slušati jer se iza mene pojavio Ronnie.
YYYYYYYYYeeeeeeeeeeeeessssssssssssss!!!!!!!!!!!!
Idem u internat!!!!!!!!!!!!!!!

• komentiraj (5) • printaj • # •

petak, 06.02.2009.

Prvo poglavlje

Žarke zrake sunca prodirale su kroz rolete ravno do mojih očiju i probudile me.Prvo sam pogledala na budilicu koja je stajala na mom noćnom ormariću.Bilo je jedanaest sati.Teško sam uzdahnula jer sm znala da je ovo jedan od posljednjih dana da mogu spavati dokle hoću jer danas je bio petak a u ponedjeljak je započinjala nova školska godina.Ustala sam u svojoj prilično tijesnoj svilenoj spavaćici i uputila sam se prema kupaonici.Na vratima sam zastala i pogledala još jedanput prema zidu,iznad mog kreveta gdje je stajao poster predlatkog Kelana Lutza.To mi je bili najteže jer ja još uvijek nisam imala dečka a sve moje prijateljice su ga imale a i imala sam šesnaest godina koje sam navršila u srpnju.u wc-u sam raščešljavala svoju dugu,tamnosmeđu kosu a pritom su me iz ogledala promatrale jedne,moram priznati,prelijepe jantarne oči.
Da vam se predstavim ukratko-ja sam pa hm,hm..............Rosetti Whale.Ok,protiv svoga imena nemam ništa...jer me ionako svi zovu Rose........ali prezime....Whale..........to vam u prijevodu znači kit.odakle takvo prezime!!!!!!!!!!!!!!
Sišla sam niz stepenice svoje ogromne kuće pune skupih umjetničkih slika i skulptura.u dnevnom boravku je stajala moja majka,oličenje ljepote.Ona-ohola,bahata,aristokratskog držanja,privlačana,a ja-nevina,skromna,plaha...Majka je s neodobravanjem pogledala moju odjeću jer sam na sebi imala najobičniju trenirku jer za modu nisam marila ta razliku od svoje mame.Oholim je glasom rekla
-Dobro jutro,zlato.Žao mi je ali moram ići na potpisivanje jednog važnog ugovora.
Ona je bila jako poznata glumica dok je moj otac bio jako poznati redatelj.
-Doviđenja,dušo.
-Bok,majko.
ona je tada zalupila vratima i ja sam ponovno ostala zatvorena između četiri zida zajedno sa nekoliko žena koje je moja mama plaćala da se brinu za besprijekornu čistoću i sjaj našeg imanja.Tada je netko pozvonio na kućna vrata.Bila je to moja najbolja prijateljica Jennifer.Nisam ju vidjela još od mog rođendana jer sam išla na odmor na Havajima.
-Rosetti,mala moja!!!!!!!!!
rekla je ona prilično nepristupačno i hladno.
-Jenny!!!
viknula sam i ja veselo i upitala ju:
-što ima nova kod tebe?
-ništa.svi su negdje išli.Samo ja stara usidjelica,ostala u gradu.Od dosade da se ubiješ.a ni veza na daljinu s Gariyem nije opstala.nitko nije bio tu da me tješi.
-tako mi je žao zbog tebe,a činilo se da ste stvarno ozbiljno profurali.-rekla sam ja suosjećajno jer mi ju je bilo iskreno žao.
-Ma nemoj-planula je ona tada ljutito.-Čitavo si vrijeme smišljala kako da nas razdvojiš,zmijo lukava,jer ipak si ti cijelo vrijeme bila napaljena na njega.I očito si nešto dobro smislila jer ti je plan uspio.A i čitavo si vrijeme bila ljubomorna na mene.Ali ti ga nikada nećeš osvojiti jer,zar nije očito,da kad si sa šesnaest godina stara usidjelica,da si ružna i neprivlačna a ti čitavo vrijeme glumiš nevinašce.To je uglavnom bilo sve što sam ti imala reći.-rekla je,otišla i zalupila vratima.
-Molim??????-samo sam zinula.Nisam mogla vjerovati!!!!!!!!
Čitav dan sam se loše osjećala i da me kućna pomoćniva Carla nije zvala da siđem na večeru vjerojatno ja to sama ne bih učinila.Posluživalo se moje najdraže jelo-pečena guska i krumpiri i svi smo bili na okupu-na moje veliko iznenađenje.Ja,mama i tata.Tada je mama ustala i započela govor:
-Rosetti,ti sigurno znaš da sam ja filmove snimala uvijek u gradu ali ovaj put to je drukčije.Ne bih pristala,ponajviše zbog tebe ali ovaj put nudili puno novaca da bih tek tako mogla odbiti.Film se snima u Parizu,gradu ljubavi jer film je romantičan.
U Parizu???Premda ne živim u Europi,čak sam ija čula za Pariz.
-u redu.Dva mjeseca ćemo se ja i tata nekako snaći bez tebe,mama.
-Dva mjeseca?-podsmjehnula se moja majka.-Radi se o filmu u nastavcima,dušo.ja bih u Parizu trebala boraviti jednu i pol godinu.Tata ći ići sa mnom a tebe bismo htjeli predato ujni,tatinoj sestri.
Što?????????????Nisam mogla vjerova ti da mi ovo rade.Tatina sestra Ginny je jedna od najumišljenijih i najstrožih žena na svijetu koja mrze djecu,i premda je privlačnma zauvijek je ostala usidjelica.
Pokušala sam protestirati,ai mi glas jednostavno nije mogao izaći jer mi je knedla zastala u grlu.I tako su e počele vršiti pripreme za put.Spremačice su mi spremile sve tople jakne,pulovere,đempere....jer tamo gdje živi moja ujna je uvijek tmurno i kišovito vrijeme dok ovdje čitavu godinu sunce sja.U nedjelju su me i mama i tata dopratili na aerodrom.Čak je i sluškinjama bilo žao što odlazim jer sam im prirasla srcu.Znala sam da me se majka jedva čeka riješiti jer me nikada nije zapravi ni voljela zbog mog čudnog ponašanbja i u školi i pred slavnim osobama,ali i sbog mog stila.Uvijek sam joj bila na teret.Atata joj se nikada nije ni usudio usprostaviti.
I tako sam na svoje mjesto u prvom razredu sjela sva tužna i potištena baš kao i vrijeme koje me očekuje u tom novom gradu.

• komentiraj (0) • printaj • # •

utorak, 03.02.2009.

Uvod

................sjedila sam na obali jezera i razmišljala.Vjetar je šumio i igrao se s mojom kosom.tmasti oblaci nagomilavali su se nebom i naviještali oluju.bilo mi je hladno i znala sam da neću kući stići prije kiše ali me nije bilo briga.vrane su letjele nebom kao da su naviještale nekakvo zlo.a i ja sam imala nekakav čudan predosjećaj.čula sam trk po grmlju iza sebe i pitala sam
"tko je?"
željela sam da mi glas zvuči hrabro ali nisam baš uspjela u tome.priznajem,bilo me strah.tada je netko dotrčao do mene velikom brzinom i nešto se na mene obrušilo ogromnom snagom.................
Nikada nisam previše razmišljala o svojoj smti jer nisam mislila da ću umrijeti tako mlada.nisam mogla ni posljednji krik izvući iz sebe jer sam tonula sve više i više u vječni san...........

• komentiraj (0) • printaj • # •

srijeda, 10.09.2008.

Hyyyyyyyyyyyyyyyyy!!!!!!!!!!!!!!!!Prvo van se ispričavan jer van dugo vrimena nisan komala al stvarno nisan imala vrimena....................................pa..........sorry................cilo vrime bila san na Visu kod babe i dide................i bilo je stvarno cool.............................puno san čitala,kupala san se,plivala...........................i izlazila van sa svojin prijateljima sve do ure i svašta smo radili..........................sidili,šminkali se i cilo vrime smo bili sa preslatkin dečkima................jedan mi se svidia i ima 16 godina.........................a ja tek trinaest....................al nema veze.......................šta je bilo bilo je...............................organizirali smo i jedan festival di smo plesali i pivali i igrali smo tombulu............................u Splitu je PREVRUĆE.....................................al škola je ove godine baš laka i profesori su nan zakon............................Pa puno komajte,molin vas.....................................KISS!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

• komentiraj (31) • printaj • # •

ponedjeljak, 23.06.2008.

LJETO NAM SE VRATILO!!!!!!!!!!!!

Škola je napokon gotova!!!!!!!!!!!!!!!!!!................... sretan sretan sretan ...............prošla san s 5 i sad iden na prelipi otok Vis kod bake i dide......................ode je užasno vruće...................a i Hrvatska je izgubila protiv onih odvratnih Turaka..................ali nema veze...................uglavnom nema baš nekakvih novosti osim da san prohodala.............NAPOKON nakon duuuuugih dva mjeseca..................i šta da van još pišen???????.......osin da je čudan osjećaj ponovno stat na nogu................... sretan ...................i da san stavila crvene pramenova.........baš mi super stoje.................a i na dijeti san............otkad nisan prohodala udebljala san se.......... njami njami njami ...ah,šta ćete.................i zahvaljujen svima koji su mi komali....................te veliki pozdraw swima.....................komajte.......................

• komentiraj (128) • printaj • # •

četvrtak, 19.06.2008.

Hyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy.......................weć dugo nisan napisala post jer san skupljala komove al mi je dosadilo.................................slomila san nogu OPET ko zno koji put.............a i zaljubila san se..............to i nije neka nowost jer se ja ionako stalno zaljubljujen............................al mislin da je owaj put ozbiljno...............sad će me prije pilat ko je to al im neću reć.........................danas san baš nešto pjednički raspoložena.....................weliki pozdraw swima ali najviše: Petri
Nancy
Marceli
Tei
Andrei
i Vali
Komajteeeeeeeeeeeeeeeee

• komentiraj (119) • printaj • # •

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

R	Relaxed
O	Odd
S	Spunky
E	Elitist
T	Trustworthy
T	Tame
I	Important

<	lipanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30